Martovsko sunce
Igraju se sa nama, vode nas u zagrljaj,
ti zraci sunca što ne peku , a greju.
Pokazuju svoju moć, pretvaraju nas u osećaj,
postajemo jedno, kao da žele, kao da znaju.
Trajalo je za koliko oka treptaj, ili mi se čini,
vreme je stalo, samo otkucaji sca i mir.
Prepuni topline sa izvora života, zagrljeni,
ostajemo nemi, a tela nam pamte svaki dodir.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi