Jedno letnje veče
Užaren sunčev krug nestaje iza linije horizonta,
za njim se lenjo razvlači zakasnela letnja noć.
Sa večitim nemirom u sebi,
u nečujnom saglasju sa otkucajima srca,
sedim umoran od lutanja,
na još toplom stepeniku.
Gorki ukus hladnog piva klizi mi niz grlo,
udara gorčinom na gorčinu.
Izgubio sam danas neke svoje zvezde,
leže negde kraj staza lutalica.
Proćiće još jedna noć bez njih.
Neke ću pronaći sutra, neke za koji dan.
Neke nove čekaju kraj staza
da zamene nemire u saglasju.
Tama noći traži boje, traži svetlost.
Mnogo boja, mnogo snage i osećanja,
treba da bi ona dobila bar nijansu.
Ne želim da savladam tamu
jer samo ona rađa novi dan.
Ne mogu sve boje u noć dati
jer mi praznom, bez nade, bez osećanja,
bez boja, neće novi dan svanuti.
Gorki ukus hladnog piva klizi mi niz grlo,
udara gorčinom na gorčinu,
pobeđuje i osvežava…
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi