Žaba
Hoće napolje, iz mene,
tuđa žaba krastača,
što je progutah jednag jutra,
sluđen i ubeđen da je moja.
Ja hoću svoju,
da je progutam, da je svarim.
Ne pitam koliko će da traje,
predugo je već odavno.
Zato ne postavljam sebi pitanja,
bojim se da ću znati sve odgovore,
bojim se da ih znam odavno.
I nisam siguran da li je pustinja bila tu
kad je Sfinga nastala,
ili je postala kad je Edip odgovorio na njenu zagonetku.
Hoću svoju žabu krastaču,
da je progutam,
da rešim probleme,
pre nego što oko mene pustinja nastane.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi