gde me sve to ima

22 Nov, 2016

Šapat

Poezija — Autor ivek59 @ 11:58

Ovo nije od ljudi i stvarnosti,

ova bol je iz dubine moga bića,

nedefinisana, nepoznata,

sa strahom pomešana.

Samo moja noćna mora.

 

Projuri kroz usnulo telo,

protrese me groznicom,

natera me da otvorim oči,

a još budan nisam,

da u tami tražim senke

i osluškujem zvuke.

 

Bljesak farova kroz proreze roletna,

kao da munje cepaju olujno nebo.

a eho bolnog odgovora gubi se u daljini.

Odnose ga snažni motori uz tresak točkova,

glasniji od grmljavine nebeskih kola Ilije Svetog.

Još jedan bljesak, daleki eho,

i tišina...

 

Osećam da jesam a kao da nisam.

Ni sebi ni svom.

 

Lebdim iznad padina zelene planine,

ispod mene sunce zlati obeležja

na krovovima rasutih svetinja.

Šapat sa njenih usana,

molitva za moje zdravlje

čuje se jače od zvona.

Donosi mi spokoj,

taj šapat iz srca darovan.

 

Dočekujem novo jutro na nogama,

podignut snagom tih reči,

sa usana što ih još na svojim osetim.


Komentari

  1. ja obično ne čitam poeziju, ali ova pesma je tako nežna i divna.Poz

    Autor pitija — 22 Nov 2016, 12:26

  2. e generacijo, pročitah još nekoliko tvojih pesama, baš su lepe - po mom ukusu - čitaću te još

    Autor pitija — 22 Nov 2016, 12:31

  3. Hvala generacijo.

    Autor ivek59 — 22 Nov 2016, 17:47

  4. Trazeci nesto

    Autor Glengary — 24 Nov 2016, 18:20

  5. Možda.(je još negde ima)

    Autor ivek59 — 24 Nov 2016, 20:04


Dodaj komentar

Dodaj komentar





Zapamti me

Powered by blog.rs