Nešto
Naiđe tako niotkuda,
to nešto,
prožme me svog,
stegne i drži dugo.
Blokira mi čula,
izludi mi kompase,
traje i ne traži ništa.
Ne volim i ne mrzim,
samo postojim.
I svejedno mi je što po trnju
gazim stopalima bosim,
što me vreme pretiče,
što trošim život kao posmatrač nemi,
ne osećam da sebi bol nanosim.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi